Gomila magle koja stiže iz Irana, velikim delom zahvaljujući nerazumnim odlukama režima koje imaju za cilj kontrolu informacija, prevazilazi sve što sam do sada video u životu. Mejnstrim mediji su se aktivno uključili u ovo mućenje ionako mutne vode, sve u ime slobode medija. Bombardovani smo video klipovima sa YouTube-a i porukama sa Twitter-a, naravno uz ogradu "ne možemo potvrditi autentičnost ovog materijala i/ili informacije."

***

Čini mi se da svima promiče jedno logično pitanje – ako ne možete potvrditi tačnost informacije zašto je širite? Misleeem, ne mislim da su mejnstrim mediji bilo kad bili (mnogo) bolji, ali sada se, u slučaju Irana, zaista svode na rekla-kazala.

Sjajan primer je jučerašnji članak u britanskom Gardijanu o (sada ja moram staviti ogradu) navodnoj sudbini porodice Nede Sultan, devojke čiju smrt snimljenu kamerom mobilnog telefona nije video samo onaj ko je živeo pod kamenom poslednje dve nedelje i koje je već postala simbol "zelene revolucije." Evo sourcing-a tog pisanija:

Podnaslov: "...neighbours say."
Pisao ga je: A correspondent in Tehran

Drugi pasus počinje "Neighbours said…" i završava "…the neighbours said."
Deveti pasus: "A tearful middle-aged woman who was an immediate neighbour said…"
Jedanesti pasus: "one neighbour said…"
Dvanaesti pasus: "Another man said…"
Trinaesti pasus: "…he said." i "A shopkeeper said…"

That's it – to su svi izvori za tekst malo duži od jedne šlajfne.

Uopšte ne želim da ispadnem ciničan prema strašnoj sudbini mlade i prelepe Iranke. Naprotiv, po svemu šta je do sada objavljeno o njoj meni je jezivo cinična manipulacija njenom tragičnom pogibijom i sudbinom njenih bližnjih [mladić koji se predstavlja kao njen verenik se aktivno uključio u tu manipulaciju, davajući telefonski intervju (video/čuo na Al Džaziri) mejnstrim medijima]. Međutim, ovo nije tekst o Nedi, ovo je tekst o medijskoj manipulaciji, koja upravo zloupotrebljava emotivno eksplozivnu temu i fakat da (sasvim ljudski) "spustimo gard" kad su takve teme u pitanju. Toliko ga spustimo da smo spremni da progutamo "novinarstvo" tipa "rek'o mi jedan čo'ek". Realno gledano članak sa takvim "izvorima" ne bi mogao da prođe smell test prosečnog zapadnjačkog tabloida, ali eto pojavio se u Gardijanu.

*********************

Beleške na margini

Ovaj biser bi mi sigurno promakao da ga jedan FB (poznajemo se lično) friend nije okačio na facebook - slučajno jedno od jačih oružja u prodavanju iranske magle.

Kako će se ovaj propagandni rat završiti pojma nemam. Režim liči na onog anegdotalnog čobana koji se naljutio na selo i odsekao sebi kurac. Onemogućivši normalno operisanje stranih medija zapravo im je prepustio teren. Pretpostavljam da smatra kontrolu domaćih medija prioritetom (klasika).

Na Zapadu izgleda nikom ne smeta činjenica da zapravo vide samo jednu stranu i da se time gubi iz vida činjenica da druga uopšte postoji [pri tom ne mislim na režim, nego na one (mase) koje ga podržavaju]. Kao što se činjenica da izbornu prevaru tek treba dokazati (bez obzira na onih mogućih tri miliona glasova viška).

Skot Horton je juče napravio odličan intervju sa Erik Margolisom:
June 24th, 2009
Internationally syndicated columnist Eric Margolis discusses the Western media’s hyping of a new color-coded revolution in Iran, the recent history of the U.S. rigging elections abroad, cultural and political divides in Iran exacerbated by a youthful population, U.S. mission creep from Afghanistan into Pakistan, hypocritical U.S. complaints about Iran’s crackdown while Middle East allies don’t allow elections at all and how Kabul is becoming the new Saigon.

Ceo intervju ovde

A Margolis je napisao dobar članak pre neki dan:
The US, France and Saudi Arabia just cooperated to rig Lebanon’s recent elections, dishing out millions in bribe money to ensure victory of the pro-US faction. France’s President Nicolas Sarkozy had the chutzpah to rebuke Iran for improper election procedures after returning from the funeral of Gabon’s dictator, Omar Bongo, who had ruled for 41 years and supplied France with cheap oil.

Ceo članak