Život bez golfa nije život
By Trib on May 15, 2008
Zahvaljujući intervjuu koji je Džordž W. Buš, dao sajtu politico.com svet je, sa skoro pet godina zakašnjenja, saznao za žrtvovanje enormnih proporcija koje predsednik SAD (i vrhovni komandant oružanih snaga istih) trpi u ime pijeteta prema američkim vojnicima palim u agresiji na Irak i njihovim mamama. Naime, odrekao se igranja golfa.
...
"Ne želim da neka mama, čiji je sin nedavno poginuo, vidi vrhovnog komandanta kako igra golf," rekao je. "Osećam da dugujem porodicama da budem solidaran sa njima kako najbolje mogu."
Svoju odluku predsednik SAD je datirao na 19. avgust 2003, kada je u bombaškom napadu srušena zgrada misije UN u Bagdadu i kada je poginuo visoki službenik ove organizacije Serđo Vijera de Melo.
"I don't want some mom whose son may have recently died to see the commander-in-chief playing golf," he said. "I feel I owe it to the families to be in solidarity as best as I can with them."
The US president traced his decision to the August 19, 2003 bombing of UN headquarters in Baghdad, which killed the world body's top official in Iraq, Sergio Vieira de Mello.
Na stranu da su veterani iračkog i avganistanskog rata ovaj izraz empatije osetili kao šamar. To je čisto nerazumevanje, jer iz njihove perspektive, perspektive "majih običnih" ljudi, život bez golfa je moguć.
Malo (ali samo malo, malkice) veći problem je u tome da blogeri imaju duže pamćenje od kooperativnih (mejnstrim) medija, pa isčačkaju, po svemu sudeći pravi, mnogo prozaičniji, razlog predsednikovog odricanja od omiljene mu razbibrige - povredu kolena, kao i to da je zadnju partiju odigrao neka dva meseca posle "odluke" o "žrtvovanju".
Bush's last round of golf as president dates back to October 13, 2003, according to meticulous records kept by CBS news.
Veteran oba rata "protiv terorizma" (avganistanskog i iračkog) Brendon Fridman piše na sajtu vetvoice.com da bi u pravednom svetu ovakva Bušova izjava dovela do vrišteće blokade glavnog grada i definiše pojam "žrtvovanja" u današnjem svetu (nemogućnost kupovine Hamera, gledanje nekoliko slika rata na TV-u, i odricanje od golfa.
In a just world, words like these would cause our nation's capital to come to a screeching halt. But not in today's America. In today's world, sacrifice is defined in terms of not being able to afford a Hummer; of having to see a few images of war on TV; and of giving up golf.
Ja i dalje tvrdim da je nesporazum u pitanju i znam čoveka koji sigurno nije iznenađen ovom izjavom i koji bi sigurno podelio moje mišljenje. Radi se o Džastin Frenku, autoru knjige "Buš na kauču".
As the author deftly points out, Bush’s inability to take responsibility for his actions and his illusions of omnipotence and grandeur have led him and our nation on a disastrous path. This is a man who laughed when he executed dozens as Texas governor, including a born-again Christian woman who pleaded for forgiveness. So much for a culture of life.
Iz prikaza knjige.
One koji se čude i/ili zgražaju nad Bušovim postupcima i/ili izjavama želim da podsetim da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje.
Za sada bez komentara
Ostavi Komentar
| « Hitler br.? | Borba za 9/11© » |


